Britanski list The Telegraph u opširnoj analizi ocjenjuje da se rat između Sjedinjenih Američkih Država i Irana završava političkom pobjedom Teherana te da je sporazum o ponovnom otvaranju Hormuškog moreuza na pragu zaključenja.
Kao što neizležena jaja ne znače i jednak broj pilića, tako ni diplomatske sporazume ne treba smatrati zaključenim prije nego što budu potpisani. Ipak, nedavna curenja informacija iz Muskata, Teherana i Washingtona ukazuju u jednom smjeru: sporazum između Irana i Omana o ponovnom otvaranju Hormuškog moreuza praktično je dogovoren.
Iran je nakon februarskih napada Sjedinjenih Američkih Država i Izraela praktično zatvorio uski morski prolaz kroz koji prolazi petina svjetske nafte i plina. SAD su odgovorile pomorskom blokadom iranskih luka. Mjesecima traje svojevrsni pomorski pat između dvije strane oko toga ko bi prvi trebao obnoviti slobodu plovidbe.
Za mnoge je zato vijest o mogućem sporazumu dobra. Pomorci koji su posljednjih pet mjeseci bili zarobljeni na svojim brodovima u Perzijskom zaljevu mogli bi se uskoro vratiti kući. Potrošači širom svijeta mogli bi izbjeći novu energetsku i inflacijsku krizu. Prije svega, povećavaju se izgledi za trajni mir.
Sudbina Hormuškog moreuza bila je ključna tačka spora između Teherana i Washingtona u vezi s provedbom junskog memoranduma o razumijevanju (MOU) kojim je predviđen završetak rata. Rješavanje tog pitanja – iako SAD formalno nisu potpisnica sporazuma, očekuje se da će ga prihvatiti kako bi zaživio – moglo bi otvoriti put za dogovor i o ostalim tačkama dokumenta.
Mnogi se nadaju da bi rat mogao biti završen, barem u najvećoj mjeri, znatno prije američkih kongresnih izbora u novembru. Međutim, to nije mir kakav su Sjedinjene Američke Države priželjkivale.
To bi značilo da se rat Donalda Trumpa i Benjamina Netanyahua s ciljem rušenja ili ozbiljnog slabljenja Islamske Republike završava vidljivim širenjem iranskog regionalnog utjecaja. Oni su izgubili. Iran je pobijedio.
Sporazum o Hormuškom moreuzu pokazuje i zašto. Prema informacijama koje su procurile u javnost, dogovor Iranu daje kontrolu nad pomorskim saobraćajem koji ulazi u Perzijski zaljev, dok bi imao i određeni nadzor nad izlaznim pravcem kojim bi upravljao Oman. Dvije zemlje bi također naplaćivale naknadu, čiji iznos još nije određen, za pokrivanje troškova zaštite okoliša, sigurnosti i osoblja.
Kako je iranskim državnim medijima rekao zamjenik ministra vanjskih poslova Kazem Gharibabadi, sporazum učvršćuje “efektivni suverenitet” Irana nad moreuzom. Takav ishod uvijek je bio moguć prema junskom memorandumu, koji je namjerno ostavio nejasno definisane pojedine odredbe.
Tako se u petoj tački memoranduma samo navodi da će Iran i Oman “voditi dijalog kako bi definirali buduću upravu i pomorske usluge u Hormuškom moreuzu”. Iran je to protumačio kao pravo da kontroliše prolaz i naplaćuje naknade. Sjedinjene Američke Države su tvrdile da to znači povratak na prijeratni status slobodne plovidbe.
Svima je bilo jasno da će taj sukob tumačenja morati biti riješen i da postoji opasnost da prevlada iransko viđenje. Međutim, nema smisla kriviti diplomate koji su sastavljali memorandum. Mirovni sporazumi, uostalom, samo odražavaju ishod na bojnom polju.
Povratak intenzivnim borbama prije otprilike tri sedmice, kada su SAD bombardovale ciljeve povezane s kontrolom Hormuškog moreuza i obale Zaljeva koju ima Iranska revolucionarna garda, može se posmatrati kao pokušaj da se taj ishod promijeni. Nije uspio.
Trumpova prijetnja prošlog vikenda da će pokrenuti dvosedmičnu razornu kampanju razmjera Drugog svjetskog rata bila je njegov posljednji pokušaj. Od tog plana je odustao nakon intervencije američkih saveznika iz Zaljeva, uključujući Saudijsku Arabiju. Prema navodima, do toga je došlo nakon što je Iran upozorio susjedne zemlje da će biti mete napada ukoliko SAD pokrenu novu vojnu operaciju.
Time Iran ne samo da sada ima veću kontrolu nad Hormuškim moreuzom nego prije rata, već je i njegova vojna moć odvraćanja – sposobnost da prijetnjom silom utiče na ponašanje susjeda – snažnija nego ranije.
Mnogo toga je i dalje neizvjesno. SAD i Oman još se nisu javno oglasili o sporazumu, koji je ionako uslovljen američkim pristankom. Istovremeno, Iran poručuje da će sporazum provesti tek kada Washington ukine blokadu iranskih luka. Moguće je da bi Trump mogao odlučiti pokušati još jednu rundu vojnih udara kako bi ostvario drugačiji ishod.
Predsjednik SAD u utorak je upozorio da će Iran biti “vrlo snažno pogođen” ako se moreuz “vrlo brzo” ne otvori. Njegove izjave uslijedile su nakon što su visoki američki zvaničnici nagovijestili da su pregovori dovoljno napredovali da bi plovidba mogla biti obnovljena već ove sedmice. Iran je, međutim, više puta ponovio da ne pregovara s Bijelom kućom niti to namjerava činiti.
Moguće rješenje dolazi nakon Trumpovih upozorenja da će Iran biti “vrlo snažno pogođen“ ako se Hormuški moreuz uskoro ne otvori.
Ipak, memorandum sadrži i brojna druga sporna pitanja – među njima budućnost iranskog nuklearnog programa, ukidanje američkih sankcija i odmrzavanje iranske imovine – koja bi mogla ugroziti tek započeti mirovni proces. Međutim, prvi veliki test riješen je u korist Irana i postoje razlozi vjerovati da bi se isto moglo dogoditi i s ostalim pitanjima.
Šta onda znači presuda historije? Postoji mogućnost da se ovaj sukob pokaže kao prekretnica u slabljenju globalne moći Sjedinjenih Američkih Država. Nešto poput britanske avanture kod Sueza, koja je kasnije postala simbol početka kraja jednog carstva.
Zamislimo, na primjer, da se Amerika u budućnosti nađe u situaciji da ne može voditi rat koji smatra neophodnim zato što je iscrpila zalihe projektila u ovom, kako kritičari tvrde, nepotrebnom ratu.
S druge strane, SAD su i dalje vodeća svjetska sila. Nisu pretrpjele poraz na bojnom polju niti velike ljudske gubitke. Velike sile često uspijevaju prebroditi ovakve neuspjehe.
Islamska Republika, s druge strane, pretrpjela je hiljade poginulih i ogromna ekonomska i vojna razaranja čije bi saniranje moglo trajati decenijama. Zbog toga bi se iranska pobjeda na kraju mogla pokazati kao Pirova pobjeda.
Ipak, autor zaključuje da je to pobjeda. Prema njegovoj ocjeni, ne može se izbjeći činjenica da je Iran pobijedio u ovom ratu, a da su Sjedinjene Američke Države izgubile.