Fudbalska reprezentacija Meksika domaćin je Južnoafričkoj Republici u reprizi otvorenja turnira iz 2010. godine, samo su sada uloge obrnute
Nakon 1271 dana čekanja, ponovo ćemo uživati u Svjetskom prvenstvu. Toliko je dana prošlo od legendarne finalne utakmice između Argentine i Francuske, odigrane 18. decembra 2022. godine, do današnjeg duela između Meksika i Južnoafričke Republike, kojim će biti otvoreno 23. Svjetsko prvenstvo.
Repriza je to otvorenja Svjetskog prvenstva 2010. godine, samo su uloge sada obrnute, Južnoafrička Republika je gost, a Meksiko je domaćin na legendarnom Azteca stadionu, na kojem su dosad već odigrana dva finala Svjetskog prvenstva i koji nosi epitet stadiona sa najvećim brojem odigranih utakmica Svjetskog prvenstva u historiji, sa njih ukupno 19.
Meksiko je treći put domaćin Svjetskog prvenstva, nakon turnira 1970. i 1986. godine, iako ovaj put neće imati toliko važnu ulogu kao zemlja organizator, jer će glavnina prvenstva biti odigrana u Sjedinjenim Američkim Državama. Meksikanci igraju svoj 18 turnir, a propustili su samo prvenstva 1934, 1938, 1974, 1982 i 1990. godine, a od 1994. do 2022. godine držali su sjajan niz sa sedam uzastopnih turnira na kojima su igrali osminu finala, prije nego je on prekinut u Kataru. Svejedno, samo su Brazil, Njemačka i Argentina redovniji učesnik od Meksika na Svjetskom prvenstvu, dok je Meksiko poravnat sa Italijom.
Južnoafrička Republika s druge strane ima puno drugačiji status u Svjetskom fudbalu, sa prvim učešćem na Svjetskom prvenstvu 1998. godine. Igrali su Južnoafrikanci još 2002. i 2010. godine, s tim da su 2010. godine na turniru bili kao domaćin. Za razliku od Meksika koji je dva puta dolazio do četvrtfinala, Južnoafrička Republika nikad nije prošla grupnu fazu, a od nje se to ne očekuje ni ovaj put.
Selektor Meksika je Javier Aguirre, legenda tamošnjeg fudbala kojem je ovo možda i posljednji veliki posao u karijeri. Aguirre je na vrhuncu vodio Atletico Madrid i praktično ga pripremio za dolazak Diega Simeonea, ali je, to se mora reći, u svojoj zemlji i općenito u cijeloj Latinskoj Americi, upamćen prvenstveno kao legendarni selektor Meksika. Treći je ovo Aguirreov mandat na klupi nacionalnog tima, a u oba prethodna vodio je reprezentaciju na Svjetskom prvenstvu.
Na turnirima 2002. i 2010. godine ispadao je oba puta u osmini finala, prvi put od Sjedinjenih Američkih Država, a drugi put od Argentine. Reprezentaciju je vodio na ukupno 88 utakmica, u kojima je Meksiko ostvario 53 pobjede, 18 remija i 17 poraza.
Sa suprotne strane Aguirreu koji ima već 67 godina sjedit će Hugo Broos, još stariji stručnjak, koji ima 74 godine. Ako je ovo posljednji veliki angažman za Aguirrea, šta tek reći za Broosa? On je već najavio odlazak u penziju nakon Svjetskog prvenstva, a istakao je i nadu da to neće biti odmah nakon grupne faze. Poznat je bosanskohercegovačkoj javnosti Hugo Broos i iz klupskog fudbala, jer je vodio Genk 2007. godine, kada ga je Sarajevo eliminisalo belgijski klub iu drugom pretkolu Lige prvaka.
Ipak, to mu je bio jedan od najlošijih momenata karijere, koja obuhvata i osvajanje Afričkog kupa nacija sa selekcijom Kameruna 2017. godine, koje ga je preporučilo reprezentaciji Južnoafričke Republike. Na ovom radnom mjestu je još od maja 2021. godine, a 2023. godine je Južnoafrička Republika bila trećeplasirana na Afričkom kupu nacija, da bi potom odveo tim i na Svjetsko prvenstvo.
Južnoafrička Republika ipak se smatra jednim od najvećih autsajdera na turniru, a zanimljivo, u kadru ima samo sedam igrača koji ne igraju u domaćem prvenstvu. Nije to prvenstvo onoliko slabo koliko bismo na prvu pomislili, ali nije ni toliko jako da bi napravilo reprezentaciju ozbiljno konkurentnu na svjetskom nivou.
Napadač Lyle Foster iz Burnleya je najveća zvijezda, ali on je prošle sezone postigao samo tri gola u Premiershipu za ekipu koja je uvjerljivo ispala iz lige, tako da se okvirno može procijeniti koja je snaga Južnoafričke Republike. Doduše, Broos je napravio vrlo snažan i ponosan kolektiv, priznao je i sam u više navrata da je vodeći Južnoafričku Republiku pronašao posebnu inspiraciju, te je isticao uvjerenje da je njegov tim puno više nego obična suma njegovih dijelova.
Zanimljiva je i slika meksičke reprezentacije, meksički fudbal je u ozbiljnoj krizi i nalazi se u neobičnom začaranom krugu koji onemogućuje napredak reprezentativnog fudbala. Meksička liga je izuzetno finansijski moćna, na način da najveće zvijezde nemaju potrebu da odlaze u Evropu i igraju na najvišem nivou, rizikujući u tom procesu razotkrivanje njihovih nedostataka. Kao velikoj zemlji zaluđenoj fudbalom, Meksiku je zagarantovano da će iz njegovih omladinskih pogona izlaziti kvalitetni igrači, ali domaće prvenstvo nije dovoljno snažno da ih izbrusi za one domete o kojima Meksikanci maštaju.
Velikih zvijezda u nacionalnom timu, onih dokazanih na najvišem nivou, stoga baš i nema. Imena poput Francisca Guillerma Ochoe i Raula Jimeneza svima su poznata, ali oni su u završnici karijera. Nedostaje mnogo kvaliteta, igrača kao što su bili Chicharito Hernandez, Jared Borghetti, Giovanni dos Santos, Rafael Marquez ili Andres Guardado. Praktično je Ochoa posljednji iz garde uzbudljivih meksičkih talenata sa početka novog milenija, mada ne treba očekivati za njega minutažu na ovom turniru.
Napadač Milana Santiago Gimenez je na papiru najveća zvijezda, ali on iza sebe ima užasan period na klupskom nivou, a za reprezentaciju je u 47 utakmica postigao samo 6 golova, pa je jasno da će teret postizanja golova opet pasti na leđa veterana Raula Jimeneza, strijelca 45 golova u 124 nastupa za Meksiko.
I pored toga, Meksiko je protiv Južnoafričke Republike veliki favorit. Za razliku od pominjane utakmice iz 2010. godine koja je okončana rezultatom 1:1, bilo bi pravo iznenađenje da Meksiko ne ostvari pobjedu na svojoj Azteci. Slučajno ili ne, jedina dva četvrtfinala Meksikanci su dohvatili na turnirima koje su organizovali, a ostaje da se vidi mogu li slično postići i ovaj put.
Svjetska prvenstva su specifični turniri, mnogo je priča o ekipama koje nisu briljirale u godinama i mjesecima pred turnir, da bi nešto jednostavno “kliknulo” i turnir donio sjajne igre i rezultate. Može li Meksiko biti jedna takva priča? Igračkim kvalitetom teško, no Meksiko iza sebe ima i drugačiju atmosferu koju nosi igranje turnira na svom terenu, pa bi priča ipak mogla biti uspješnija nego što je realno da bude.